Mala farma

...vratimo zemlji što smo joj uzeli...

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova
Kokoši
E-mail
Ocjena: / 44
LošeOdlično 

 

 

Nadogradnja

Cilj uzgoja kokoši bio je dobiti domaće jaje, iskorištenjem ogromne  travnate površine u voćnjaku, te  izbaciti sa jelovnika sve one kvazi pripravke koje smo kupovali u dućanu u obliku  piletine i njihovih proizvoda. Sve sam uspio, osim košnje trave pošto mi se uslijed napada predatora prepolovilo jato.

Kako bih nadomjestio proizvodnju domaćih jaja odlučio sam kupiti one nesilice, koje peradarska industrija zamjenjuje nakon godinu dana, jer više nisu  produktivne. Koke sam donio doma, i moram priznati da nisam očekivao tako nešto. Mislio sam da te koke izgledaju kao i druge kokoši, ali.

koke nesiliceKoke su bile bez pola perja, golih vratova, mislio sam da neće preživjeti, jer je taman bilo hladno u studenom. Mislio sam da će se ostale koke starosjedilice preplašiti ovih nakaza, i da će nastati pobuna u kokošinjcu. Ove nesilice su sljedeća dva dana samo nesle jaja gdje god su stigle. Stalno si tražile neko skriveno mjesto gdje bi snesle jaje.I ja sam pomislio to je to. Ali . Onda je sve stalo.

Prvo sam trebao znati da je to šok efekt od prije, kad su još uvijek u sebi imale onaj nagon iz kaveznog uzgoja. Sad kad su došle na slobodu, prvo im je trebalo vremena da se prilagode novom načinu prehrane. Čak nisu znale kako se čeprka po travi,imale su duge kanđe koje nisu znale koristiti, naravno jer nisu imale gdje u kavezu. A da ne pričam da se nisu usudile izaći iz ograđenog prostora. Za to im je trebalo barem 4 dana prilagodbe. Polako su otkrivale da postoje i prečke na kojima mogu provoditi vrijeme, a to im je inače prirodno usađeno. Domaće kokoši najviše vole provoditi vrijeme na granama, a posebno za vrijeme spavanja, jer je to jedina zaštita od predatora sa zemlje. Ove to nisu imale gdje iskusiti. Iz razgovora sa susjedima, rečeno mi je da bi koke opet trebale početi nesti jaja nakon mjesec dana prilagodbe, što kod nas nije slučaj, jer je u prosincu bilo hladno, tako da su napokon počele nesti jaja sa 01,01,2012.

usporedba jajaLijevo jaje je od domaće kokoši i teži 59 grama, a desno od koka nesilica i teži 87 grama. Svaki dan koke snesu između 4 i 6 jaja, tako da jaja imam na pretek. Da ne spominjem veliku razliku u boji, koja je tamno žuta, za razliku od bljedih kupovnih. Sljedeći korak na proljeće je nasađivanje domaće kokoši da dobijemo male piliće, ali od domaćih koka, ne od nesilica, tako da zaokružim proces na farmi.

I napokon se nadam da neću morati kositi voćnjak.Cijena benzina raste...;O)


 
E-mail
Ocjena: / 12
LošeOdlično 
Ovaj naslov kokoš Hrvatica bih komotno mogao izbrisati jer sam namjeravao pisati o toj pasmini iz vlastitog iskustva, ali....

 

Počelo je jedno dva mjeseca nakon što sam nabavio prvih 7 kokoši Hrvatica, pa onda 9 „domaćih „ pa onda 10 brojlera. I tako svi lijepo uživali u kokošinjcu , pasli travicu i onda je krenulo. Ja neiskusan i naivan , a i pomalo lijen nisam napravio vrata na kokošinjcu, ali sam ga ogradio. Došla neka zverka i potamanila mi sve kokoši osim KOKE. KOKO je u stvari pijetao pasmine kokoš Hrvatica koji je jedini preživio tu noć. Katastrofa, sve što sam imao nestalo je u jednoj noći. Dva dana u kokošinjcu nije bilo nikoga, i onda se odjednom pojavio ON, KOKO. Vidim ja sa prozora da se neka kokoš mota po trnacu a kad ono KOKO. Tad sam ga i nazvao KOKO, i dao mu svečano obećanje da će doživjeti punu starost ma što god se dogodilo.

I tako KOKO sam brije po trnacu, i vidim da KOKO ludi od samoće, te mu na brzinu nabavim dvije koke da mu prave društvo. I tako je sad moj KOKO sretan jer ima s kim čeprkati po travi, hodati unaokolo i raskopavati mi vrt. U međuvremenu nabavim ja još 7 mladih kokoši nesilica raznih pasmina, pa čak i jednu prekrasnu stariju kokoš koja je već nesla jaja. I tako njih 11 luduje po vrtu, pasu travu, rastu i svaki dan jedno jaje. Cijela obitelj sretna i vesela.

Onda dolazi dan D početkom listopada. Jednu večer supruga je kasnije došla sa posla , dijete mi je bilo bolesno pa nisam mogao mrdnuti van iz kuće, vani lije kao iz kabla, već je mrak oko 19 i ja po blatu idem zatvoriti kokošinjac i odjednom lisica bježi iz kokošinjca. Ja se smrznuo, onako blatnjav i mokar, pomislim pa nije valjda opet isto. Otvorim kokošinjac a unutra pokolj, ostale samo 3 kokoši, KOKO i dvije prekrasne crne koke. Samo što nisam počeo plakati, i mislim si pa koja sam ja sreće sa ovim predatorima, samo mi još jastreb fali.

Zatvorim kokošinjac, i idem potražiti ostatak kokoši možda se razbježale po mraku, ali nemam sreće lisica ih sve odnijela. Ostao je samo KOKO i dvije mlade kokoši.

Sutradan, otvorim kokošinjac i one jedno 3 sata iz straha ne izlaze van. Napokon se oslobode straha i izađu van od gladi i žeđi te krenule u razgibavanje po trnacu. I tako ja iz radione svako malo pogledam gdje su koke i što rade, i negdje oko 16 popodne, nema nikoga u trnacu. Malo čudno, ipak su stalno bile u vidokrugu, pa ih krenem potražiti. Dođem do stare jabuke , a kad tamo jastreb navalio na jednu od onih preostalih dviju crnih kokoši, a KOKE i još jedne crne nigdje nema. Ako tad nisam „puka", kako bi reka naš vrli političar, onda neznam kad ću. Krenuo sam ih tražiti na sve strane, a njih nigdje nema. Nema i nema. Ja već lud od brige a i mrak će uskoro derem se po šikarama, zovem KOKU, jer sam bio siguran da se negdje sakrio, i odjednom čujem kukurikanje, i KOKO istrčava van iz šikare sav preplašen, a druga crna koka trči za njim.

I tako do cijele ove moje ergele raznih kokoši ostao je samo KOKO i CRNA.

KOKO


 
E-mail

Tovljenici, broileri ili stručno Cornish Rock

Ovo sigurno nije hrvatska autohtona pasmina, ali zbog čestog uzgoja na seoskim domaćinstvima samo i isključivo zbog proizvodnje mesa, malo ćemo i o njima.

Nakom pokolja u mom kokošinjcu ostao sam samo na pjetlu kokoši Hrvatice (o tome drugi puta) i odlučio sam za nabavu 10 tovljenika da popunim prazninu u kokošinjcu nastalu napadom predatora. Tako sam krajem mjeseca svibnja  nabavio tovljenike  pod nazivom Cornish Rock. Moja rodbina već duže vrijeme tovi ovu vrst kokoši zbog mesa u kavezima, a ja sam ih odlučio držati  na ispustu dok ovi drugi mali pilići ne izrastu. Iako mi svi kažu da ih samo hranim i držim u kavezu, odlučio sam ih  svaki dan stavljati na ispašu u ograđeni ispust. Neka pasu travu ako znaju, jer mi se neda kositi još i taj dio voćnjaka kad sam ga već ogradio i napravio kokošinjac. Tako da ih u zadnjih tjedan dana svaki dan selim iz kutije u kokošinjac i navečer lovim i spremam nazad u kavez.

Cornish Rock hibrid je stvoren cca 1930 g., a u masovnoj proizvodnji pilećeg mesa dominira od 1960 godine.U roku od 4-5 tjedana može dostići težinu od 1,8 -2,2 kg, što je izvanredan potencijal za industriju pilećeg mesa. Jedina „mana“ su im ogromna pileća prsa, što u nekim slučajevima  i nije baš poželjan komad mesa.  Zato su kod mene odmah dobili nadimke „tenkovi“. Tako su smješni kad se gegaju sa lijeve na desnu u potrazi za hranom.

Najbolja usporedba veličine je kad na tanjuru dobijete pureći batak, pa si pomislite „ s čim je ovo šopano“ ne razmišljajući da je pura velika ptica. Tako je i ovaj broiler Cornish Rock, velika kokoš u usporedbi sa normalnom domaćom kokoši koju ste  ili još uvijek papate na  bakinom tanjuru.

Cornish Rock su kod mene 3 tjedna i nema šanse da postignu težinu koja je gore navedena jer moji slobodno šeću po cijele dane, dok se tov vrši na način da su kokoši u kavezu stalno pod svjetlom i određenom temperaturom, i stalnom mogućnošću hranjenja i pojenja. Znači ne miču se do te mjere, da kad narastu jednostavno leže na podu i samo kljucaju hranu pa se dignu i premjeste  po vodu. Kod mene to nije slučaj , jer ih želim vidjeti lijepe, zdrave i vesele kako šeću po travi, pa iz tog razloga i ne dobivaju na težini.

Ali što je fascinantno kod ove vrste kokoši. Odabrao sam dva komada i „kao“ stručnjak sam ih nazvao „dečko“ i „cura“, naravno zbog početne veličine, te počeo zapisivati njihov prirast u zadnjih 17 dana. „Dečko“ je sa 183 grama u startu danas završio na 720 gr., dok je „cura“ sa početnih 110 gr. danas  namaknula 507 gr.. Moram napomenuti da u prosjeku dobivaju cca 40 gr. na dan na težini ako su u kavezu , a kad su vani na ispaši onda dobiju 20 grama na dan, a to su puno i dobili. Za ne povjerovati je ali ovi moji čak i pokušavaju letjeti po kokošinjcu. Svako jutro kad ih pustim van, mali se razmašu krilima i potrče-polete po par metara. Moja djeca uživaju kad ih gledaju kako pokušavaju letjeti.

Gore na slici je usporedba pilića Cornish Rock i kokoši nesilice kojoj još nisam definirao vrstu jer jedva da su narasli par centimetara od kada su došli kod mene.

 
E-mail
Ocjena: / 31
LošeOdlično 

Izgradnja kokošinjca

Sam po sebi kokošinjac može biti raznih veličina, ovisno gdje stanujete ili koliko vrsta kokoši želite uzgajati i naravno koliko mjesta i novaca imate. Ja sam se odlučio na najjeftiniju varijantu koja kaže: iskoristi sve što imaš od prije, a kupi ono što nedostaje.

Prvobitna misao vodilja je bila da uzmem kokoši kako bih kod dječice potaknuo ljubav prema životinjama , a kojih se nemoraju bojati,  ida stvore naviku brige o nečemu ili nekomu, te na kraju kad su kokoši već tu, da nesu i domaća jaja. Površina ispaše je cca 3500m2, tako da ne vjerujem da mi mogu poslužiti kao kosilice za travu, što sam jednom i pomislio da bi možda mogle......ali o tom kasnije.

Zato kokošinjac mora biti hotel sa 5 zvjezdica. Pa krenimo:

 

Okvir je od letava, unutrašnjost od ostataka MDF dasaka, između je stiropor od 4 cm, pa OSB ploča i sa vanjske strane sam još dodatno postavio oblice od ostataka kod uređenja kleti. Vrlo je važna dobra izolacija, jer na položaju gdje sam postavio kokošinjac puše dosta jak sjeverni vjetar i kokama bi moglo biti hladno, pa ne bi ni jaja nosila. Na slici prije se vidi da nemamo krov. To je iz razloga jer sam još u fazi ispitivanja vremenskih nepogoda (vjetar i kiša, dapače olujni vjetar već dva puta ove godine), a i nagib krova mi ne daje mjesta za normalno otvaranje vrata od nesilica, tu još moram smisliti rješenje.

Ovo sa strane je okvir gdje sam napravio mjesta za nesilice, tako da samo priđem, podignem vratašca i uzmem jaja , a ne da moram ulaziti u kokošinjac i tražiti jaja po kutevima.Na 10 kokoši 3 mjesta za nesilice sasvim dovoljno.

Ovo naprijed su prozori i vrata , koja u budućnosti mislim automatizirati, jer se ne namjeravam kao sada dizati ujutro u 5 i otvarati kokama vrata da bi se one prošetale na jutarnju kavu. Plan mi je sve automatizirati, od hranjenja, pojenja i spremanje na spavanje. Ionako mi je ženica već prigovorila da sad nemožemo na vikend ili na more, pa ću uskoro riješiti i taj problem.

 
E-mail
Ocjena: / 38
LošeOdlično 

Kokošinjac

Kokošinjac bi trebao biti topao, suh i naravno da ima dovoljno mjesta za kokoši koje borave u njemu. Napisao sam borave , jer kad kiša pada kokoši se tu i tamo prošetaju po kiši, ali inače provode vrijeme u kokošinjcu.

Naš stari kokošinjac je preblizu kući u kojoj stanujemo, a i nije se koristio već 30 godina, tako da sam odlučio napraviti novi malo dalje da kokoši mogu mirno uživati da ih ne ometamo – ili obrnuto, nema veze. Na tavanu sam pronašao staru žičanu ogradu koju sam upotrebio za izradu ograđenog prostora za kokoši nasred voćnjaka.

Kako je po standardima uzgoja hrvatske autohtone pasmine Hrvatica potrebno osigurati 100 m2 za jato od 10 kokoši i pjevca, omeđio sam stupovima od agacije potrebnu površinu i postavio ogradu.


 
E-mail
Ocjena: / 23
LošeOdlično 

Kakva bi to farma bila bez kokoši

 

Dugo sam razmišljao o pilićima - kokošima. Nisam znao kako, kad, gdje, s kim i kuda da ih smjestim. Mislim, imam stari kokošinjac od prije WW2, ali unutra bolje da ne ulazim, jer bih ga prvo morao pospremiti, očistiti od starih stvari i sličnih radnih akcija, a vremena malo......

Onda mi je sinulo. Kupi prvo piliće pa ćemo već nešto smisliti. I tako, trebalo je donijeti odluku koju vrstu. Htio sam neku posebnu, za moje poznavanje vrsta kokoši, pa sam na internetu naišao na autohtone sorte kokoši Hrvatica. Prvo sam pročitao sve na našim forumima o kokošima, i kako nikada nisam obraćao pažnju na tu vrstu hobija, saznao sam  da je to prekrasan hobi za ljubitelje pernatih životinja i da postoji milion vrsta kokoši. Naravno nisam otkrio ameriku sa ovom konstatacijom, ljudi skupljaju i kondome, pa što se ne bi bavili i pernatim životinjama, ali o tom drugom prilikom.

Kako za uzgajivače postoji čista linija kokoši Hrvatica, a ja nisam imao vremena čekati na listi čekanja da se izlegu nove kokoši koje su bile rezervirane po mjesec dana unaprijed, uzeo sam 6 komada dostupnih u to vrijeme , kako su mi rekli jarebičastih.Te nisu čista linija, ali su se izlegle iz jaja kokoši Hrvatica. Ajde, kao da ja znam kakva je koja kokoš. Cijena 10 kuna po piliću. Ovi na slici su stigli 23.03. na Malu Farmu 


 



Anketno pitanje

Da li biste kupovali jaja iz slobodnog uzgoja i EKO proizvodnje
 

http://www.malafarma.net/components/com_gk3_photoslide/thumbs_big/736227MK1.jpglink
http://www.malafarma.net/components/com_gk3_photoslide/thumbs_big/318959SK1.jpglink
http://www.malafarma.net/components/com_gk3_photoslide/thumbs_big/169467VK1.jpglink
http://www.malafarma.net/components/com_gk3_photoslide/thumbs_big/172389Sve_zajedno.jpglink
http://www.malafarma.net/components/com_gk3_photoslide/thumbs_big/133860Jedna_u_drugu.jpglink